|
|
|
 |
|
|
|
| | | Dok su drugo jutro brodarili, Pasko je zapjevao narodnu pjesmu ''Kraljević Marko i brat mu Andrijaš'', a za njim Nikola pjesmu ''Kada mi se Radoslave...', koje je Hektorović zapisao. Nakon daljnjeg ribarenja i veslanja te nakon ručka, kmetovi su u dva glasa zapjevali pjesmu ''I klice divojka''. |  |
|
|
|
| | | Babo im se Mrnjavac zoviše, on starinom Hercegovac biše od Lovreća grada bijeloga; odonlem je pleme Kraljevića. |  |
|
|
|
|
|
| | | To je što je pio Kraljević Marko kad je bio mali pa mu posle porastao buzdovan veliki i Šarac mu porastao i svašta mu poraslo. |  |
|
|
|
|
|
|
|
| | | Crkvena se otvoriše vrata, Marko bježi u bijelu crkvu, Za njime se vrata zatvorila. Kralj dopade na crkvena vrata, Po direku udari handžarom, Iz direka krvca pokapala, Tad' se kralje bio pokajao, Te je riječ bio govorio: "Lele mene do Boga jednoga! "Đe pogubih svoga sina Marka." Al' iz crkve nešto progovara: "A čuješ li? Vukašine kralje! "Ti nijesi posjekao Marka, "Već pos'ječe Božjega anđela." Na Marka je vrlo žao kralju, Te ga ljuto kune i proklinje: "Sine Marko, da te Bog ubije! "Ti nemao groba ni poroda! "I da bi ti duša ne ispala, "Dok Turskoga cara ne dvorio!" Kralj ga kune, car ga blagosilja: "Kume Marko, Bog ti pomogao! "Tvoje lice sv'jetlo na divanu! "Tvoja sablja sjekla na mejdanu! "Nada te se ne našlo junaka! "Ime ti se svuda spominjalo, "Dok je sunca i dok je mjeseca!" Što su rekli, tako mu se steklo. |  |
|
| | | Ode Marko bijelu Oridu. Tu izlazi gospoda hrišćanska: ,,Bogom brate, Kraljeviću Marko, objesi nam Dzema Brđanina, evo tebe tri tovara blaga". Marko neće da uzima blaga, već on njima tri tovara vrati, što su dali Dzemu Brđaninu. Kod Orida načini vješala, i objesi Dzema Brđanina; pa on uze ribe od Orida, ode pravo bijelu Prilipu, te on slavi svoga svetitelja. |  |
|
| | | Malobrojne pesme u kojima je ishod sukoba junaka i vile, koja je zaključala izvore ili okružila jezero, koban po junaka, pripadaju novijoj fazi narodnog stvaranja. Ni u varijanti sa Hvara (Stojković 154), u kojoj Marko umire kada ga posle viline kletve zaboli glava, niti u pesmi iz Petričkog kraja (SbNU 53, 150), u kojoj Marka, kada pusti sedamdeset reka, samovila okameni, nema sakaćenja. Okamenjivanje se javlja u predanjima o vilama, ali je retko u pesmama. |  |
|
| | | Vino pije Kraljeviću Marko Sa staricom Jevrosimom majkom, A kad su se napojili vina, Majka Marku stade besjediti: |  |
|
| | | Odoš' Turci iz dvora plačući, Turci turski međ' sobom besede: „Bog ubio svakoga Turčina koji viče kaurinu dođe kad kaurin krsno ime služi! Što dadosmo za jednu užinu, bila b' hrana za godinu dana". |  |
|
| | | | Njegove originalne pozorišne drame nastajale su ovim redom: Nasip i Novo je doba (1981), Deneral Milan Nedić (1983), Poslednja ruka pred fajront (1983), Kraljević Marko (1985), Ravi (1987 ), Sveti Sava (1988), Srpska drama (1992), Janez (1994) Slepačka akademija (1995) Hotel Evropa (1995). |  |
|
|
| | | Njeno interesovanje za orijent i stari svet rezultirao je nizom dela u međuratnom periodu, od kojih su za nas posebno zanimljive Orjentalne priče (1938), sa tri teme iz epske tradicije (Osmeh Kraljevića Marka, Zidanje Skadra i Smrt Kraljevića Marka). |  |
|
| | | Ciknu, vrisnu Kraljeviću Marko, I on zove svoju vjernu ljubu: "Izadi mi, moja vjerna ljubo, Izbavi me zmije šarovite, Zmija mi se oko pasa svila!" Izlazila ljuba Anđelija, Izlazila, pa je govorila: "Oj, Boga ti, zmijo šarovita, Odmotaj se od mog Marka pasa, Pa ti ajde meni u njedarca!" Progovara zmija šarovita: "Oj, junače, Kraljeviću Marko, Da ti ne bi tvoje vjerne ljube, Ja bi' tebe danas kindisala, I živo ti srce iščupala, Jer ja n'jesam zmija šarovita, Već ja jesam nedeljica mlada, Ne bi više ti lovak lovio, Nit bi tr'o nedeljicu mladu!" |  |
|
| | | Ali vila med' vilama kaze: "O čujete, vile drugarice! Ne streljajte po gori junaka Dok je glasa Kraljevića Marka I njegova vidovita Šarca I njegova šestopera zlatna! Što sam, jadna, od njeg' pretrpila, I jedva sam i živa ostala!" |  |
|
| | | | Treće ti je, beže, nečoveštvo: ti imades i oca i majku, nijednoga u astalu nema da ti pije prvu času vina”. |  |
|
|
| | | Još Arapci glava progovara. “Bogne brate, Kraljeviću Marko, Nemoj, bolan, mene ostaviti!” Tu, sam, mati, bogu zgrješio, a veliko blago zadobio, te ja gradim mnoge zadužbine”. |  |
|
| | | | Pa se vrati natrag do čadora, Te opremi sebe i Šarina. Podiže se kita i svatovi, Zdrav' odose bijelu Prilipu. |  |
|
|
| | | "Ti si mene ufatio, Marko, "Metnuo me na jelu zelenu, "Da me Turski konji ne sataru, "I junačka mesa naranio "I prvene krvi napojio; "Tu si meni dobro učinio." |  |
|
| | | | S mrtvim Markom sjede na galiju, Odveze ga pravo Svetoj Gori, Iznese ga pod Vilindar crkvu, Unese ga u Vilindar crkvu, Čati Marku što samrtnu treba; Na zemlji mu t'jelo opojao, Nasred b'jele crkve Vilindara; Onde starac ukopao Marka, Biljege mu nikakve ne vrze, Da se Marku za grob ne raznade, Da se njemu dušmani ne svete. |  |
|
|
| | | (13. januar 2005. Premijer Velike Britanije, čovečuljak, razrok, upalih grudi, ruku kao štapici, sedi za radnim stolom. S leve i desne strane stola stoje po tri "gorile" s uperenim pištoljima. Predsednik Srbije, čovek k'o od brega odvaljen, građen kao vaterpolista, stoji pred premijerom u stavu mirno.) |  |
|
| | | To je meni učinio Marko!” Spominje se Kraljeviću Marko kao dobar danak u godini. |  |
|
| | | | Po imenu dilber-Jevrosimu, Odvede je Skadru na Bojanu, I vjenča je sebi za ljubovcu, S njom lijepi porod izrodio, Porodio Marka i Andriju, A Marko se turi na ujaka, Na ujaka vojvodu Momčila. |  |
|
|
|
|
|
| | | Jaše konja Kraljević Marko doćera ga do sinjega mora... Šta dalje??? Nema kud dalje od mora... |  |
|
| | | igraju: Srđan Jovanović, Mariana Arandjelović, Milan Antonić, Srđan Ivanović |  |
|
| | | Car Lazar angazuje Kraljevića Marka da sredi Musu Kesedziju jer ovaj zagađuje okolinu /baca kese, zagađuje reke i vazduh/. Uz songove i koreografiju, Marko sa svojim vernim prijateljem Šarcem, rešava ovaj ekološki problem u velikom dvoboju sa Musom. Veselo, smešno, zabavno i pomalo poučno. |  |
|
| | Član pozorišta od 1977. godine. Igrao je u 46 premijera. Tumačio je niz značajnih uloga: Efendija u "Hasanaginici", Danilo Ilić u "Gavrilu", Efendi Mita i Marko u "Nečistoj krvi", Mladen u "Belom mostu", Mitke u "Koštani", Bora u "Uveloj ruži", Jovča u "Jovči", Kraljević Marko u "Kraljević Marku", |  |
|
| | | Predstava “Marko Kraljević” srpske drame Narodnog pozorišta Priština premijerno je izvedena na sceni “Raša Plaović” Narodnog pozorista u Beogradu, a prihod od te predstave upućen je za obnovu škole u Lipljanu na Kosovu. Ta drama Borislava Mihajlovića Mihiza, u adaptaciji i režiji Juga Radivojeviža, nastala je u produkciji srpske drame Narodnog pozorišta Priština, koja je trenutno smeštena u Domu kulture u Leposaviću. Uloge tumače Igor Damjanović, Branko Babović, Dejan Cicmilović, Modrag Krcmarik i Miodrag Rakocević. |  |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
 |